Bolest je zapuštena i sada se sa njom veoma teško izboriti. Ima li vakcine i lijeka protiv ove opake infekcije? Može li se trgnuti, pobijediti bolest, preživjeti? Ima li nade da ozdravi Crna Gora, ili će morati u sebi da pronađe još jednu zaboravljenu riječ, junaštvo?
Piše: Vukašin Perović
Bolesna je Crna Gora. Postala je kancer Evrope. Nama samo izgleda da se desilo iznenada, a u stvari, sve je to davno počelo. Ušuškana u lijep i stabilan život osamdesetih, mislila je da tako može dovijeka. Ali to blagostanje za državu i narod, koji su kroz istoriju znali samo za težak život, patnju i borbu za slobodu, učinjeli su da država postane nepažljiva, da joj nestane imunitet.
Gubljenjem imuniteta oslabili su duh i tijelo Crne Gore. Postala je slaba i neotporna na razne štetočine, parazite, toksine, bakterije i viruse. A oni su uvijek bili tu oko nje. Čekali su samo da postane opuštena, nepažljiva, da malaksa. Ušli su polako u duh Crne Gore. Razorili sve ono što ju je vjekovima krasilo, zajedništvo, suživot, razumijevanje, multikonfesionalnost… Gotovo da su iščezle riječi istina, poštenje, čojstvo, pravda i obraz, kojima se ponosila Crna Gora. Bez odbrambenog mehanizma, Crna Gora je postala lak plijen.
Zahvatila je bolest Crnu Goru, uznapredovala i razapelaje je. Razara ekonomiju, zdtavstvo, školstvo, kulturu, sport… Omalovažava simbole, zastavu, himnu, jezik, urušava institucije… Zatrovala i posvađala narod. Prekinula veze sa prijateljima i ruši mostove ka Evropi. Nemilice rasipa pare na propale investicije, skube, grabi i trpa u džepove. Uništava sve, nadajući se što skorijem ekonomskom slomu. Više niko ne vjeruje u slučajnost, nemar ili neznanje. Namjerno i neskriveno ova zaraza gasi Crnu Goru.
Bolesna je Crna Gora. Dijagnoza je teški oblik svetosavlja u poodmakloj fazi. Bolest je zapuštena i sada se sa njom veoma teško izboriti. Ima li vakcine i lijeka protiv ove opake infekcije? Može li se trgnuti, pobijediti bolest, preživjeti? Ima li nade da ozdravi Crna Gora, ili će morati u sebi da pronađe još jednu zaboravljenu riječ, junaštvo?
Crna Gora nije bolesna od SVETOSAVLJA. SVETOSAVLE je okupaator, koji je ovladao Crnom Gorom i po njoj mlati sve što stigne. A to nije bolest CRNE GORE, nego svjesni plan OKUPATORSKE SRBIJE DA UNIŠTI CRNU GORU, CRNOGORKE I CRNOGORCE! OKUPATOR SRBIJA rasprostro je kroz Crnu Goru strah, kriminal, siromaštvo, nesigurnost. I umjesto da u svojoj CRNOGORSKOJ POLITIČKOJ KLASI i U svojoj CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI dobiju pomoć i put ka odbrani od KRVOLOČNOG, UNIŠTAVAJUĆEG SVETOSAVLJA SRBSKOG, CRNOGORCI I CRNOGORKE, ostali su obezglavljeni, dezorijentisani, raspamećeni, opustošeni i siromašni od zla koje ih je snašlo. crnogorska POLITIČKA KLASA I crnogorska INTELEKTUALNA ELITA (ogromna većina) se raspadoše od jalovih, samodopadajućih priča uz ugodan, sebičan, a javni, liderski i europsko-građanski život CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA se samoizolovala od od CRNOGORACA I CRNOGORKI, slaveći 30-godišnjicu od OBNOBVE AUTOKEFALNOSTI, a taj period karakteriše stravična sebičnost, nesposobnost i surevnjivost ONIH KOJI VODE CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU, umjesto da stanu ispred svojih CRNOGORACA I CRNOGORKI, KOJI SU I OBNOVILI CPC, misleći da će u njoj vaskrsnuti SVETI PETAR I CETINJSKI I STATI ispred njih, zaštiti ih i povesti u borbu za PRAVO , ČAST I SLOBODU CRNE GORE!. Umjesto toga MITROPOLIT CRC je skrajnuo sve NEVOLJE CRNOGORACA I CRNOGORKI, i bavi se isklučivo svojim nogama, svojom zdravam pameti i proslavama! CRNOGORCIMA I CRNOGORKAMA ne treba da pronađu ponovo riječ JUNAŠTVO! CRNOGORKAMA I CRNOGORCIMA SAMO TREBAJU POŠTENI, ISKRENI, PAMETNI, NESEBIČNI, PREDUZIMLJIVI LJUDI, koji će ih junački hrabro, organizovano povesti u demokratsku, civilizovanu ODBRANU OD KRVOLOČNOG SRBSKOG OKUPATORSKOG SVETOSAVLJA . TO SE MOŽE SAMO TREBA HTJETI! CRNOGORKE I CRNOGORCI TRAŽE I NAĆI ĆE TE LJUDE. POČELO JE! VJEČNA JE CRNA GORA. VJEČNI JE CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA! VJEČNA JE CRNOGORSKA LJUDSKOST, HRABROST, PAMET I DOBROTA! E VIVA MONTENEGRO! E VIVA CRNOGORKE I CRNOGORCI!